Monday 16 December 2013

Dan 29 : Ronjenje i parasejling

Prema Marlonovoj preporuci, otisla sam u Guru divers.
U dogovoru sa Chrisom ( dive masterom) smo odlucili da to bude danas prepodne.Bicemo samo on i ja i odlicni vremenski uslovi. Jedan zaron.
Nije mi bila frka imajuci u vidu da sam krajem septembra na Zakintosu isla na ronjenje, pa nije velika pauza. Vremenom se zaboravljaju stvari, pa tako i ovo. Najbolje bi bilo sam uzela dva zarona, ali i ovo mi vec dovoljno utice na budzet. 
Chris je Juznoafrikanac i godinama se bavi ovim poslom. Svake dve godine menja destinaciju. To je zasigurno nesto cime bih mogla da se bavim. Ili kao dodatna aktivnost. Vrlo zarazna stvar, vrlo. Isto kao putovanja, prosto ulazi coveku pod kozu. Kornjace, korali, ribice....Anda da siii...anda da sii..:))
 Steta sto nemam polozeno za advanced, jer na odredjenim  mestima se mogu videti tune Iiajkule..Ali, bice i to jednog dana..
Dan je pun aktivnosti. Za sve sto smo lencarili prethodnih dana, od kad je reseno da se ide, odjednom smo aktivni i sad ce sve da se zbudzi u jedan dan.
 Andreia, David i ja smo se vec dogovarali da idemo na parasejling. To mora biti danas da bi dan pred put ostavili za kuliranje i  lagano pakovanje ( iako to kod mene nikad ne bude tako).


Laurent, Davidov drugar je raspolozen za parasejling takodje, pa se on razmislja da li da ides sa nama ili ne. Nas dve idemo. Zalazak sunca iznad White beach-a, leteci, zvuci vise nego primamljivo.
Trazeci i raspitivajuci se za sto bolju ponudu, naletele smo na Davida opet.

Idemo sada, hoces sa nama? Krenusmo svi na kraju.
Ne znam da li je potrebna neka priprema ili nesto. Dosli smo mini gliserom do male luke, odatle na drugi koji ce nas vuci…Op oppppp..Letimoo…Vetar duva, mi letimo sve vise i vise..pocinjem da sumnjam u jacinu precki i nemam smelosti da se mnogo pomeram. Drugim recima, usrala sam se ko grlica
J))))) Da, plasim se visine ali isto tako imam jako zelju. 

Iskreno, ocekivala sam vise od ovoga i 15 min je vise nego dovoljno. U jednom trenutku je krenulo da mi bude lose, pa sam pocela sama sebi da se smejem. Sedim u sredini, sad samo fali da dreknem:” Mrdaj nogeeeee” i da se ispovracam. I vec zamisljam njihova lica i reakciju u takvoj situaciji. Srecom, proslo me brzo.
 Treba se samo prepustiti, da bi moglo da se uziva, kako pod vodom, tako i na nebu.

No comments:

Post a Comment