Saturday 29 December 2012

Dan 24 : Chaloklum, Maliboo i Koh Ma


Mogli bismo da obilazimo ostrvo malo. Sever, Chaloklum, pa Maliboo i Bottle beach. Veliki je problem kad ti je kretanje ograniceno. Nakon incidenta na Naxos-u, i dalje imam fobiju od skutera, a ovde je sve bazira na tome. Na nase drugare ne mozemo potpuno da racunamo, ipak svako radi ono sto mu se radi. Krecemo, pa kako bude neka bude. Daj da probamo stopom. Iskreno, setnja mi zaista prija, nema veze sto je vruce.

 Hop..staje kombi, gde cete, do luke! Cool..cenkanje je ovde manje vise regularna stvar, pa ce tako biti i sa taksi busevima. Prvo ne pristaju, ali nama se zaista ne zuri. Ima ko ce.
 Marko je skroz u pravu, i osecam se kao debil kad vidim decu od 10-ak godina kako voze, ali se jos uvek ne usudjujem.
cenkanje za prevoz
 Stigli smo brzo. Na Bottle nece moci da se ide danas, veliki su talasi , pa moze da se desi da ne dodje niko da nas pokupi. Zaboli smo u nekom beach bar-u, ispijajuci kafu. Lezanje na jastucima, picence, sta vise treba?
Taj bar drzi par Holandjana, tu su vec 11 godina, 5 godina nisu odlazili sa Tajlanda uopste. To je prava stvar, otvoriti nesto na rajskoj plazi, raduckati, zivuckati..bez stresa i opterecenja.
Maliboo beach i Koh Ma. Ne bih da se ponavljam, ali zaista carski.

Vece provedeno u nasem snack bar-u, i razgovore sa prijateljima preko fejsa i skajpa. Uzelela sam se jako nekih ljudi, nadam se da ce biti izvodljivo doci sa njima ovde! Zaista se nadam!




Dan 23 : Full Moon Party


Kuliranje na plazi. Sunce, zvuci talasa i palminog lisca. Ulje od kokosa. Sokovi od svezeg voca i pogled ka suncu. Milina. Baan Tai plaza nije bas reprezentativna u odnosu na ostale do sada vidjene, ali daleko od toga da je losa :)

Nee! Opet me je ujelo neko cudo! Ima meduza na ovoj nasoj plazi, ali me nista nije opeklo. Osetila sam bas da me nesto glocnulo. Kao luda se non stop prskam onim cudima protiv komaraca i insekata, ali 'oce me zlotvori! Sredstva protiv komaraca je bespotrebno nositi. Ovde zaista imaju svega i svacega. Mi smo resile da uzmemo najjaci uljani sprej. O tome koliko je jako govori cinjenica da se skida lak sa noktiju nakon mazanja :)) Malo je oteklo, proci ce valjda :D


Haad Rin. Mesto gde se odrzava cuveni Full Moon party. Zanimljivo su osmislili celu pricu, malo malo pa neki moon..heheh..Half Moon, Black Moon, Full Moon. Marko, moj novi drugar koji me dosta uputio u celu situaciju kako za Tajland, tako i za ostale destinacije, do sada nije pogresio bukvalno ni u cemu. To vazi i za ovaj dogadjaj. Krenule smo prilicno rano. Nije jos bila guzva ali nije mnogo proslo kada se napunilo.


Sarenilo, fluorescentne boje, kofice, flasice, pesak, mesec. Razliciti stejdzevi od break beat-a, reggae-a, tehnoze i hit veceri srpska pesma??!!! No kiddin?! Da li je moguce? Ja nisam ni provalila koja je stvar u pitanju, pomislila sam da je grcka pesma u pocetku. I jeste, samo je ovo nasa neka obrada, od Australije do Amerike ili tako nesto...Djuskala sam svejedno, ali ejjj!!Whatever! Da imam 20 godina, ovo bi verovatno bio dogadjaj mog zivota, ali kako nemam i dalje glasam za Jungle party!
 Valjda ce biti jos jedan dok smo tu :)

\

Dan 22 : 18m & jungle party


Fai. Devojka toliko puna zivota! Moj covek! Kako sam srecna sto nam je bas ona zapala. Generalno se osecam prilicno srecno i sa glupostima. Rastereceno, slobodno i srecno. Sve moze i nista ne mora, sve je tako spontano.
Sobu smo trebale da napustimo jos ujutru, ali zaista nisam bila u stanju da se pakujem. Vec ludim od svih krpa, kojih je tako malo a toliko mi smetaju. Dodje mi da pobacam sve. Od silne vlage garaderoba i peskiri su non stop mokri. Samo cu natrpati sve u torbu kad se vratimo i to je to. Karte za Koh Phangan smo vec uzeli, tako da je stvar resena.
Kompas. Vezba sa kompasom pre odlaska na manji brod. Ometena sam. Zaboravila sam i broj torbe u koju sam stavila odelo, prsluk i peraja. Treba sad koja je torba a nas ima milion.Hahaha, ma ko ga sisa..
Kakve sirene, danas se osecam kao rodjena sa perajima. Slobodna, neuplasena, raspolozena. Jos bi bilo bolje da nemamo vezbe koje treba da radimo, da mogu u potpunosti da se prepustim veselim bojama i zivotu podvodnog sveta. Carolija.
Gonzo, Fai, Jelena, Javier, ja i Elad
Fai <3

Fai nam je pustala muziku na brodu, neki jungle, hip hop. Naravno da sam podivljala :))) Da bar moze da izbleji sa nama na Phanganu malo. Samo pozitivna energija prihvatljiva!
Cestitamo, zavrsili ste Open water course! Kartica ce stici na kucnu adresu, ko zna kad, a ako budem u finansijskoj prilici, mozda napravimo jos neki zaron..Jug Kambodze? Vijetnam? ako ne, onda Grcka preko leta.
Trcanjeee. Pakuj se, tusiraj se..ne,ne tusiraj se, pakuj se i bezi na brod za Phangan. Kombijem nazad u luku, a u luci 500 ljudi! Bez obzira na to sto smo kupili karte, mora da se ceka red za cekiranje! Aman! Brod nam je u 15.00h, stali smo da cekamo red, i Gonzo nam se izgubio negde. Sve je popunjeno. Sledeci dolazi za 20min. Voznja traje negde oko 2h.




 Uhvatili smo kombi za Baan Tai odmah. Green peace bungalows. Simpaticna cista soba sa velikim udobnim krevetom i kupatilcem.

Veceras je jungle party, kako sam cula, to je ludilo. I jeste!!!!



O bozeee..u sred dzungle, kroz nesredjene puteve, stejdzevi, svetla, veseli ljudi, svako u svom tripu i fazonu i muzika koja je savrsena! Kofice i slamcice, osmesi i ljubav. To je to! Disem punim plucima , a noge ne mogu da prestanu da se krecu u ritmu. Just dance! Until the end of time! Ne zelim da se ovo zavrsi. Daaa, tu smo sreli i Roy-a i Aarona, sa Khao San Roada. Neverovatno je kako skoro pa nema potrebe dogovarati se sa bilo kim bilo sta, ljudi se prosto srecu na istim mestima i dogadjajima. To i jeste razlog dolaska. Odusevljenje samo raste!
Vratiti se kuci..ok, uzimamo taksi, Baan Tai, ok? Ok? u jednom trenutku staje, izlazimo napolje..nemam pojma gde se nalazimo..hahahhahha:))))
Tajlandjani su u svakom mestu drugaciji. Ovde, na Koh Phanganu nisu preterano ljubazni, nisu doduse bili ni na Koh Tao-u. U Bangkoku te svi presrecu, gde ides, gde si smesten, imas sve sredjeno..Ma kako ih samo ne mrzi da se cimaju oko toga sa svima ceo dan..ne bih imala strpljenja za to.

Jedna od boljih zurki na kojima sam bila u skorije vreme! Thumbs- up!

Dan 21 : Prvo ronjenje


Ustajanje u 07.00. Prvi zaron u zivotu. Ne mogu da kazem da mi je svejedno, ali u bazenu nije islo tako lose. Vozimo se prvo malih brodom, a zatim prelazimo na veci. To je to. Check your buddy!!:)) Proveri opremu sa svojim drugarom, levom rukom se drzi sa tegove oko struka, desno drzi masku, gledaj pravo, nikako dole i napravi jedan korak. Buc! Disi, samo disi polako i duboko, smireno.  Maksimalna dubina danas 12m. Jedna od najvaznijih stvari je da nikad ne zadrzavas dah, nikada nikada i da konstantno izjednacujes pritisak, zapuseci nos i gurati vazduh kroz usi. Zvuci komplikovanije nego sto jeste. Simon (Englez, jos sa broda za Koh Tao) je takodje tu ,on zavrsava Rescue Diver course.  Dva zarona po 41 min. Odlicno iskustvo! Da nismo pomerili za dan kasnije, videli bismo ajkule. E pa ne da se, dobro je u svakom slucaju!
Kao sto je na dvd navedena cinjenica :"Divers are more happy then regular people"! Istina! Potpuno novi svet. Da mogu da budem zivotinja, bila bih ptica ili riba.

  Neverovatno je kako vreme brzo prodje dok si pod vodom. Tih 40 min nisam ni osetila i vec smo trebali da izadjemo. Druga nezgodna stvar je pisanje u vodi :)Pod ronilackim odelom i svom opremom na sebi, ne moze ti biti prijatno da piskis, a jos je veca smaracina kad vratis na brod da skidas odelo koje ti se sasvim pripilo.
Galamdzija, kakva sam inace, bila sam odlicna za izigravanje "zrtve" spasilackog tima. Pa su me tako zamolili da vristim i trazim pomoc. Moj slucaj : opekotina meduze. Spremili su cak i nudle koje cu da stavim na nogu..hahahhah..i Trci Simon!!! Sav  izbezumljen!!
Sutra nas ocekuje zaron na 18m dubine. Ima li razlike?
Za vreme kursa ne bi trebalo piti nista, ali se meni tako pilo pivo! Chang- mali tajlandski zmaj! Nakon 2 piva krenula da djuskam..Tako sam raspolozena, aliiiii ustajanje u 7.00h opet i necu da me bezveze hvata paranoja niti strah bez potrebe. Sa Meksikancima i Simonom smo se promuvale malo, i u krpe.

Dan 20: Koh Nang Yuan


U nasoj fensi sobi, ujutru nema struje :)
 Treba da dodjemo sebi i obidjemo ostrvo malo. Danas nam je day off i ne treba ga provesti raspadajuci se u sobi. Koh Tao - ostrvo kornjaca. Nazalost, legla nismo uspele da vidimo, ali smo krocile na pravi pravcati raj- Koh Nang Yuan!
Necu se zamarati objasnjavanjem, slika dovoljno govori.







Friday 28 December 2012

Dan 19: Ronjenje u bazenu



 Vezba u bazenu. Prvi put sa bocom na ledjima, ronilacko odelo, povezi, odvezi, proveri..Da li si sve uradio pravilno, da nisi nesto zaboravio. Panika u glavi. Vezbe. Skini masku, napuni masku vodom do kraja, do pola, ravnoteza i odrzavanje balansa..U praksi je ipak dosta lakse, samo se treba opustiti i prepustiti. Srecaaa srecaa!!! Prvi zaron je trebao da bude sutra, ali je katolicki Bozic, pa smo trazili da pomerimo za 25.12. Veceras opet zurka!
E danas sredjivanje! Cisto da se malo unormalimo, mada meni bas bas odgovara ovaj apa-drapa fazon. Kao da sam u pidzami po ceo dan , i od toga moja mama ludi..ali volimmm tako!!

Fire show, plaza, muzika, cool ljudi, ne zelim da idem sa ovog ostrva! Da! Videcemo koja je prica za Koh Phangan, ali meni je ovo ludilo. Ovde treba provesti celu zimu. Uzeti bungalov ili kucicu uz plazu, pisati, citati, slikati, razmenjivati ideje i iskustva sa ljudima. To je zivot! Moram da smislim kako to da se izvede. Koliko god to izgledalo ovako ili onako, nisam spremna za posao od 9-17h! Ne zelim da prestanem da putujem! Kada se krv uzburka, kad adrenalin krene da me trese, nema stajanja! Krpe u ranac i put pod noge.
Vece sam zacinila, jednim buckanjem u bazenu!


Dan 18: Ban's diving resort


Prvi dan kursa. Teorija. Dobicemo dvd koji treba da odgledamo a zatim popunimo upitnik. Domaci zadatak:)) hehhe..osecaj da si opet u skoli. Misli, misli, da li mi je ovo trebalo..pritisak pod vodom, disi ovako ,skidaj masku, disi kroz regulator, sve mi deluje tako komplikovano.
S druge strane, idemo svi, to je to! Izbori se sa svojim strahovima. Bice sve cool. Dvd smo jedva, ali bukvalno jedva odgledali.. Dosadnoooooo!!Jeca je zaspala u par navrata. Trebali smo to odmah da odgledamo a ne ovako. Jos uvek smo prilicno osamuceni od prethodne noci.




Dan 17 : Koh Tao



Vreme dolaska 06:30h. Tipicno za sva ostrva, pa i ovde, milion ljudi koji nude prevoz i smestaj. Ranceve na ledja, da prodjemo guzvu i u taksi. Pravac Sairee beach.  Zapravo plan nam je bio da idemo za Koh Samui, medjutim, kako su neki ljudi koje smo upoznale u Ao Nangu, otisli ranije i odusevili se, resile smo da idemo tamo. Manje ostrvo, vise kuliranja, ne moze da bude lose.
Elem, od jednog do drugog guest house-a, svi su u fazonu da mora da se saceka 08:00h pa da se vidi ima li mesta..Idemo dalje. Nesto cemo naci. Na svakih 15-20m Diving resorts. Uzele smo sobu na vrh brda, poslednju u ulici. Placamo dan za dan. Meksikanci, Gonzo i Javier su u istom resortu sa nama. Hocemo da idemo na kurs ronjenja? Hm?
O ovome nisam uopste razmisljala, planirala ili kako god. Da snorkling ali ronjenje..Ajde, ajde Marija..Krenuli od resorta do resorta , uslovi, cene, SSI, PADI..Odluke, odluke..
Konacno je reseno. Idemo! Ban's resort!Smestaj ukljucen u cenu!!OoooOOoo! Ultra fensi soba, topao tus, veliki kreveti, plazma tv..5*:) Sutra se selimo ovde i krecemo sa obukom.
Veceras cemo da proslavimo Nadin rodjendan!Napustanje Krabija! Nove drugare!Kurs ronjenja!

 Uzeli smo flasu domaceg viskija ( a viski bas ne volim), red bull i coca-colu. Ohooo!!Pa ovo uopste nije tako lose! Jeca je pustala muziku i sedeli smo na terasi, cirkali i djuskali, a onda zapalili do beach bar-ova. Sve mi se svidja! Sve!

Dan 16: brod za Koh Tao

 Krenule iz Krabija. Ne mogu da opisem zadovoljstvo sto se ide iz ovog mesta. Ne znam kakav je Phuket, ali iskreno, i ne zanima me, cak sam od ljudi iz guesta cula da je u Krabiju bolje..Mozes onda misliti, na sta ono tamo lici..
Istok,istok!!
autobuska stanica
 750 bata nas je kostala autobuska i brodska karta. Vlaga, vrucina, komarci. Unervozila sam se k'o konj. Kombijem su nas dovezli do autobuske stanice i onda nas pustili da cekamo sat i po vremena.

 Suratthani luka, brod. E ako nesto od prevoza volim to su voz i brod. Ali, ovakav jos nisam videla. Kako su Tajlandjani sitniji gradjom od nas, tako su im i kreveti manjih razmera. Ovo je bilo jakoo jakoo smesno. Uzani duseci, jedan uz drugi, ko sardinice. Opet smo vezale rucke oko nogu. Kako da spavam?! jos sam kolenom pucketala non stop..Grr!! Sa moje leve strane neki Francuzi, nista im nije potaman, tu mi se nesto mrste, sa druge strane su Meksikanci, sa kojima smo dosli do luke, kao jedini putnici za Koh Tao. Lepo smo zablejali sa njima. Zatim nam se pridruzio Simon, Englez, pa smo motali cherry duvan. Svi onako u jednom velikom krevetu.
nocni brod

Thursday 20 December 2012

Dan 15: Phi Phi

Vreme u Krabiju nam ne ide u korist, ali to nas nije sprecilo da odemo na izlet.
Cuveni Phi Phi. Ovoga puta ne idemo longtail brodom, vec brzim. Prvo stajanje na Bamboo plazi. E, ovo je Tajland koji sam ocekivala!!Kristalno more, beli pesak i svetlucavi podvodni svet. To je to!!
Pauze za kupanje su izmedju 30-40 min i taman kad se priviknes da si tu, treba da krenes..ali imacemo vise stajanja pa je ok..

Maya-verovatno najcuvenija plaza na Phi Phi-ju. Nacickana turistickim brodicima, mali ogradjeni deo za kupanje. Mozda bi bilo bolje i ne dolaziti na ovu plazu, vec joj se samo diviti sa daljine ,nego ovako biti tu a ne biti u mogucnosti da uzivas. Videli smo i to:) Ovaj izlet je vise sluzio da se vidi da li i koliko samo ostrvo vredi, da bi eventualno u nekom od sledecih dolazaka boravili ovde. Vredi, ali ipak mislim da cu se vise oduseviti istocnom obalom i samim nacinom zivota. Ovo jekomercijala do koske sve komercijalna i ne prija mi.

Brz brod ima svoje prednosti ali sama voznja je bila ravna jahanju talasa na brzini od 100km/h...Bozee!! Vodic nam je bila Tajlandjanka, toliko nadrndana da se non stop drala, premestala nas, a posada broda nas je sve vreme terala da peremo japanke i da skinemo svaku trunku peska sa sebe pre ulaska. To sto su nas tresli kao krompire, to nema veze:)
Upoznale smo dva luda Engleza koja su dizala atmosferu svojim ludorijama, Italijanku i Engleza koji rade kao repovi za Thomas Cook na Kritu. Ah, Krit..
Tu je bio i par iz Turske, koji je slavio rodjendan. I on i ona su rodjeni iste godine, istog dana:)) Pevali smo rodjendansku pesmu, jeli ananas i lubenicu umesto torte.
Stali smo na jos 2 mesta za snorkling i vredelo je svaku paru!! Mogla sam ceo dan da provedem pod vodom!

Umorna sam od Krabija i prethodnih dana, pa nemam toliko snage da prenesem dozivljaj izleta. Ali se jako radujem predstojecim mestima i dogadjajima..Predosecam magiju :)
Sutra odlazak na Ko Tao.

Dan 12-14 kako se kalio putujuci zvrk


Grrrr
Uf.
Hrk.
Aaaa!
Hrk
Yayyy!

Bice objasnjeno naknadno:)


Tuesday 18 December 2012

Dan 11 : James Bond ostrvo


Ustale smo rano. Minibus dolazi po nas u 08.30h. Lagano pocinjem da se privikavam na voznju levom stranom.Usle smo medju prvima i  imale priliku da vidimo i ostala mesta.  Aaa, sto sam zadovoljna!! Na kraju bi bila prava ispala da smo otisle  na Railay beach. Ona plaza od juce pripada resort-u, sredjena i cista. Ova koja ne pripada resortu je malo dalje. Deluje prljavo, zapusteno, bez bilo kakvog preterivanja. Ipak su oni Svedjani bili upravu.
Ne znam sta tacno nije u redu sa nama, i sta moze da se ocekuje od ostrva koje ima ime James Bond??  Sam naziv  govori da je totalno komercijalizovano mesto.
Jelena na brodu
2,5h voznje minibusom, 35 min voznje brodom i eto nas na James Bond ostrvu. Prva stvar koja me iznervirala je pauza od 40 min na ostrvu! vozili smo se 3h da bi bili 30-40 min ovde?? A sve nacickano radnjicama, suvenirima, i kojekakvih drangulijama..suveniri su za mene cisto  bacanje para, skupljanje prasine. Magneti za frizider su ok, eventualno nesto za zid ( obozavam maske!  )
Na svakom cosku fotografi,  koji ce uraditi ludilo slike ( kako drzite ostrvo na dlanu i raznorazni James Bond tripovi). Mi smo iz Srbije, sinak!:) to kod nas ne prolazi!
Marija&Jelena


Sledeca stavka razgledanje brodom ili veslanje kanua. Odlucile smo se  za razgledanje.  Smejurija! Brodic nas je provozao u krug, 15 min recimo i to je bilo to. Pocinjem da verujem da ne treba uopste uplacivati nista od izleta ovde, ali se nadam da ce misljenje promeniti. Veslanje je trajalo mozda 25 min. Sa nama u grupi su bili Nemci, Englezi, neki Azijati ( ne bih znala odakle) Kada smo ih pitali kako im se cinilo, svi su bili odusevljeni..e to mi tek nije jasno. I mi smo prvi put ovde, jesmo putovale, ali ne vidim sta je ovde za divljenje. Idemo dalje..
Sledeca stavka: odlazak u muslimansko plutajuce selo na klopu. Pravimo pauzu od sat vemena za rucak i kupovinu..ali nas zaista ne zanima soping!!!                                                                                                                                      Klopa bila vrhunska!!:)) Napokon je njupko srecan! Neke ribe, piletina pecena i u nekom sosu od povrca, omeleti i naravno pirinac. Jeca i ja nismo ovoliko jele od kad smo dosle na Tajland.  Dale smo jos jednu sansu ljutoj supi ( za koju smo prethodno pitale da li je ljuta, "ne,nije") Tom Yum Kung i definitivno zavrsile pricu s tim. Vise se nece probavati! Sta je ljuto ako ovo nije?

Monkey temple :)) e ovo je vec kul..Nalazi se u ogromnoj pecini oko koje setaju majmuni. Ne smeju da se diraju ali im se moze bacati hrana. Jedino za to i deluju zainteresovani. Ulaz nam je bio ukljucen u cenu, a i da nije, staje samo 20 bata sto mu dodje oko 55 din.
Izlet smo zavsili posetom vodopadu, nista specijalno. Kisa je vec uveliko padala, pa smo samo protrcali da slikamo i krenuli. Prespavala sam skoro ceo put nazad.

Saturday 15 December 2012

Dan 10: Ao Nang, Railay& Phra Nang



Spavala sam kao beba, ali sam se probudila sa bolom u ocima. Osecam ocni pritisak i tesko mi je da drzim oci otvorene. Idemo na kupanje pa cemo videti..Pa necu se valjda razboleti. Bice da je one sinocne kise. Uzimamo camac za Railey i Phra Nang plazu. Raj na zemlji. Beli pesak, prozirna voda.
pravac plaza

 Ah, nisam ponela nista protiv temperature a osecam da mi glava gori. Sve je ostalo u malom rancu. Pitah par Engleza pored nas da nemaju slucajno nesto i zena mi dade lek, od koga mi se odmah prispavalo. Jeca je otisla da fotka pecinu dok sam ja kuntala. Kad sam se probudila  vec mi je bilo bolje. Popodne naprasno krene da pada kisa..pada i ne prestaje, a htele smo da ostanemo do zalaska sunca. To se nece desiti, tako da sam se po onom pljusku izbanjala i nauzivala. Nije mi se izlazilo uopste. Voda je bila pretopla.
 Pravi dan za chill.

Ona suga se povukla, dobro je.
Sutra opet ustajanje rano. Idemo na James Bond ostrvo.



Dan 9 : Ao Nang



Trazimo bus koji ide za Railay, kazu da ide na 50 min ili da idemo brodom. Bus nam je 3 puta jeftniji, ne zurimo nigde. A bus je krenuo cim smo naleteli. Sa nama se voze dve Ukrajinke  (krajnje nesimpaticne), par iz Svedske, jedan Spanac, koji od engleskog zna samo da broji i da kaze hvala. Kako li izgleda njegova komunikacija sa Tajlandjanima, pitam se. Zatim ulaze i brat i sestra ( valjda), lokalci, sa hranom u plasticnim kesama. Ovde se i hrana i sokovi pakuju u plasticne kese, i iz istih se jede i pije. Pa tako mozete da vidite raznorazne sokove koje sipaju u manje plasticne kese, stave led, slamcicu i odatle cugate:)
Iz razgovora sa ovim svedskim parom, odlucujemo da ipak idemo za Ao Nang. Kazu Railey ima dosta smeca, a uglavnom su resort-i, sto se ne uklapa u nas budzet. Oni vec 6 godina dolaze ovde, i idu po ostrvima, pa nam je najbolje da se lociramo na jednom mestu i onda odatle idemo dnevnim turama po ostalim. Tako cemo.
Jelena na Ao Nang plazi

Smestaj smo bogami trazile poduze. Nista za cenu koju smo planirale, ali nema odustajanja. Na kraju smo nasle guest house koji je na 5,6 min od plaze, pogled na more. Ali je osoblje totalno pogubljeno i neljubazno..ko ga sisa. ionako malo vremena provodimo u sobi.
Cim smo spustile torbe u sobi, krenule da se spremamo za tusiranje, primetih neku sugu!!!Aaaaa..sta je bre ovo?!Opicilo nas je sunce, znoj od torbi, to je to..samo nemoj da panicis. Svi koji me poznaju znaju da sam paranoja po tom pitanju, ali od moje mame nema vece paranoje na svetu!:)) Nedostajes mi mackurino (mama) <3!
Smirilo se posle tusiranja, od torbi je onda..od sada cu morati da nosim majice sa kratkim rukavima a ne na bratele dok smo u putu.
Ajmo na kupanjac. Plaza je duga, ali ne izgleda kako sam zamisljala plaze na Tajlandu. Oblacno je pa nema tih prozirnih boja vode. Setali smo uzduz i popreko. Malo turisticko mesto..isto kao mestasca na Zakitnosu. Prodavnice, radnjice sa suvenirima, apoteke, restorani, hoteli, usluge pranja vesa i masaze.
majmunce na plazi

 Ne mogu da verujem da se jos nijednom nismo izmasirale, to mora da se uradi i skorije vreme.
Krenule smo odmah da se raspitujemo za obilazak okolnih ostrva. Kako su nam u Bangkoku rekli da su izleti od 50-100$, napravile smo dobar deal i uzele 3 ekskurzije. Pocela je da pada kisa. Bice bezveze ako nam bude lose vreme, i onda kazu da se ne pamti kisa u top sezoni. Ne smeta mi. Napravicemo dan pauze za bleju na lokalnoj plazi, pa cemo tek prekosutra krenuti sa izletima.
 Idemo da klopamo. Sa stapicima smo se vec malo izvestili, napredujemo. Riba,pile,rakovi?
Par koji je sedeo pored nas je uzeo neku supu sa morskim plodovima, e to cemo i mi. Zove se Tam yum kung. Boze blagi! Dobro, moralo je i ovo da se desi. Supa od limunovog lisca sa kokosovim mlekom, skoljkama, lignjama, racicima, pecurkama i nekim travkama, od cega se nesto ne jede, a nemam pojma sta se ne jede, jer mi manje vise sve izgleda isto. Trazile smo da ne bude ljuto, znaci, bez cilija, djumbira..odlepicu od ljute hrane, ne mogu nista da jedem! Ovo sa ljutom hranom je pocelo tek od kretanja za Trang. Drugarica nas je upozorila da je sva hrana ovde jako ljuta, pa smo se prvih par dana iznenadile, jer nista od onoga sto smo jele nije bilo ljuto..Ipak je u pravu..I ovo kad se kaze necemo nista ljuto, uvek bude ljutkasto! Usne su mi toliko bridele, da nisam mogla ni vodu da pijem. Kisa je lila kao iz kabla, mi smo sedele ispod suncobrana, postaje bas hladno. Racun nam je bio skoro 20$ sto je dosta za klopu sa ulice, bar sad znamo da to ne treba da se jede vise. Bas sam gadna kad sam gladna.
 Lokeri se nalaze kod recepcije ali nam niko nije rekao da se spustaju resetke i zatvara u 22h. Zamolila sam decka koji tu radi da mi otvori da uzmem laptop, kaze sutra u 07.30h. Idemo jos malo da prosetamo ali vec se osecam poprilicno umorno. Nakon setnje smo skapirale da nam je kljuc ostao u sobi. Neeee!! U nasem guestu nema nikoga, pa smo zamolile devojku koja radi masaze odmah pored nas ako moze nekako da javi da nam donesu kljuc. Probudili su vlasnicu a ona rekla lady-boy-u koji mi je rekao da mogu stvari iz lokera da uzmem tek ujutru, da nam da kljuc. Pobesneo je i pricao svasta nesto na tajlandskom..Cim je podigao resetke odmah su dotrcali ljudi da uzmu neke stvari iz svojih lokera. Sve bi bilo ok da to bar pise negde, da se zna.
Ne osecam noge. Pravac krevet.

Dan 8: Let za Trang



Avion nam polazi tek popodne, pa imamo dovoljno vremena da se jos malo promuvamo po gradu. Isle smo taksijem, jer je prilicno jeftin gde nam ostaje da zaokruzimo pricu znamenitosti Bangkoka, pa onda u februaru ostavimo lufta da idemo za Erawan vodopade.

Sta je guzva na Pancevackom mostu za guzvu u Bangkoku? Bebina kaka. Sva sreca sto smo krenule skoro 3h ranije, jer ono je zaista nevidjeno. Moze da se desi da stojite u mestu i po 10 min!!
Aerodrom u Trangu. Treba brzo naci prevoz za Trang grad i autobusku stanicu, ako nije vec kasno, za Krabi. Imamo srece, stigle smo na 15 min do polaska zadnjeg autobusa, tako da ne moramo da nocimo u Trangu, vec palimo za Krabi, a posle spavanja na plazu!
Autobus okicen u fulu..milje, kratke zavese Lui neki, medice, televizori i light show. Bitno je da su sedista udobna i da voznja ne traje dugo.
bus za Krabi
Autobuska stanica u Trangu, prazna. Prilaze nam likovi na motorima (motor taksi). Gde cu da idem sa velikim i malim rancem na motor. Neki matorac se nudio da nas vozi tuk-tuk-om za iste pare koliko su nas kostale karte Trang-Krabi. Ne dolazi u obzir. Krecemo pesaka pa cemo zaustaviti neki taksi usput. Mrak, idemo ulicom, ne prolazi nista. Jedan kamionet je skrenuo u ulicu kojom smo se kretali, upalio migavce i rekao da ce da nas vozi do grada. Pali bre..Samo nam fali jos neko sranje..gulimo pesaka, pa kako bude..Av, av..aaaa kucici!!!..Ne mogu da trcim sa velikim rancem i japankama, posebno sto su stvari od vlage mokre, a znojave smo kao prasici. Na ulici sam nasla neku staru metlu, pa sam je ponela sa sobom da bas mozemo da se odbranimo ako nas neki kucici napadnu. Jelena je umrla od smeha, ali se osecam sigurnije:)
Nailazi kombi sa uniformisanim licima, vojnici neki..Pocela sam da masem kao kreten. Stadose. Mi idemo do Tranga, ako idete u tom pravcu, mozete li da nas povezete. Sve stariji likovi, oko 50 god. Ono sto je vec pocelo da me smara su jedna te ista pitanja. Kad ste dosli, koliko ostajete, imate li smestaj i da li ste kupili karte. ili vezbaju engleski ili svako pokusava da dobije neki bon, neku proviziju ako te dovede. Ispricasmo se lepo sa njima, odvezli do centra, slikali se sa njima i krenuli da trazimo smestaj.


U Krabiju se sve zatvara rano, ali smo nasli bas dobru sobu. Uspela sam i da se iscenkam, bez obzira sto ostajemo samo jednu noc. Ujutru za Ao Nang ili Railay plazu! Po onome sto sam citala, Ao Nang je izvikana, treba ici za Railay..videcemo u hodu.

Dan 7: Bangkok ponovo



Vec pred ulazak u grad, osecala se sparina i vec poznati mirisi..Ovo mi ne prija, cekam samo da krenemo na obalu.
Po programu nam je obilazak grada. Krenucemo pesaka, bez zurbe, stati tamo gde nam se dopadne i ostati koliko zelimo. Sparina ubija. Na raskrsnici smo se raspricali sa Tajlandjaninom..hehe..gle cuda, radio u Crnoj Gori kao kuvar :) Predlozio nam je da uzmemo tuk-tuk jer je danas nacionalni praznik, pa ce nas trocasovna voznja kostati 50 centi! Secam se da sam na forumu procitala kako se jedan decko vozio ceo dan, za dz, dok su tuktukdzije skupljale neke bonove za gorivo. Kapiram da je i tad bio neki praznik.
tuktukdzija

 Vozale smo se po celom gradu, svuda nas je cekao. Zamolio nas da udjemo u neke turisticke agencije gde smo iz radoznalosti pitale za smestaj, prevoz, izlete..dranje!!! Kazu da su izleti po 100$ .Jedna prodavacica nas je bas slatko nasmejala. Dok smo pricale o smestaju, trazila sam da pokaze slike. Izvadila je letak, koji smo pitale da ponesemo. Kaze, ne moze, jedino ako uplatimo paket..hehehhe..vazi:)
Vece.
Mrtva sam od dima iz tuk-tuk-a, prljavog voza i seljakanja ali smo resile da cemo izaci poslednje vece. Ovde se skupljaju bekpekeri iz celog sveta, ili klinci po zavrsetku srednjih skola ili matorci koji zive u nekoj free style varijanti. Uzele smo pivo, koje nesto i ne volim   (rakija je za mene), ali je ovo Chang zaista dobro. Zacini isparavaju, non stop te neko vuce za rukav da kupis nesto, zovu na ping pong show (seksi predstave).
Jelena&ja

Celo vece mi su mi se vukle pantalone po zemlji i stopala toliko nakupila prasine, da sam izludela. Seli da popusimo cigaretu, i onda sam od zene koja pravi dredove uzela makaze i skratila pantalone..aaahh...kakvo olaksanje! Posto me bilo sramota da se setkam sa onako prljavim nogama, otisla sam do wc-a i oprala ih sa crevom za pranje guzice:)) Inace, Tajlandjani se peru posle velike nuzde, tako da na svim mestima imaju ta creva za pranje posle.
bakica&Jeca

Gangnam style i Makarena i tako neki hitovi, i lokalci koji djuskaju do iznemoglosti. Odlazimo do sobe, sutra opet pakovanje. Palimo za Trang.

Dan 6: Bleja po Chiangu i povratak za Bangkok



Ustale smo ranije da obidjemo hramove po Chiangu. Ovo mesto mi se toliko dopada, da razmisljam da li ima neki volonterki kamp, da se iskombinujem da dodjem , uplatim neku skolicu kuvanje ili tako nesto. Treba ici i za Pai, ali smo se skoncentrisale na ostrva i plaze, pa ako bude druge prilike za Tajland, onda ce to biti sever.


Uzimamo klopu za voz i sibamo na stanicu. Da, naravno da smo uzele stapice. To ce biti zanimljivo, uz ono truckanje mlatiti se sa stapicima.
Opet isto cimanje. Jaooo, pa mi smo navodno doplatile za II klasu, ali nam na kartama pise III. Nista mi nije jasno vise. U jedno sam sigurna samo, Tajlandjani se non stop osmehuju ali isto tako nemaju pojma sta ih pitate. Tako im je odgovor na sve :" yess, yess" uz blago klimanje glavom. Cak i ako pitate da li treba ici levo ili desno, odgovor je isti.
Nista, videla sam da u II klasi ima mesta. Pitale smo konduktera da li moguce doplatiti za drugu, posto smo to vec trazile, ali se niko nije setio da pogleda sta pise na karti. Kaze, sve je puno. Uzele smo stvari i sele u II klasu, kako god. Kad budu dosli putnici cija su to mesta, vraticemo se na nasa i cao. Cvrc! Po ulasku u II klasu, neki dedica koji je sedeo preko puta mesta koje smo izabrale, mi je bukvalno oteo iz ruke karte i rekao kako mi nismo u ovim kolima, vec drugim. Pali matori..Dolazi kondukter opet, pa smo preduhitrile dedu, koji je sve vreme gledao kad ce neko da naidje da nas prijavi:))) Kao neka deca...Rekli smo da cemo se pomeriti cim budu dosli i ostale da sedimo na mestima...jeeeee..ali ne lezi vraze, posle 2 sata grickanja kojekakvih susenih riba, pirinca nas dedica je potpuno odlepio. Uzvrpoljio se i samo cekao da neko od nadredjenih prodje. Ne znam da li je bio neki bitan dogadjaj ili su trazili nekog, ali policija je bila skoro u svakom vagonu, na svakoj stanici i non stop se cirkulisalo. Dobile smo i upozorenje da vodimo racuna o svojim stvarima, ne ostavljamo nista, da ne bi dobilo noge. Nakon iskustva iz Perua, ostati bez para i dokumenata , u stanju sam da ne spavam uopste dok ne dodjemo na odrediste.
Nailazi jedan od nadredjenih i to je to. Moramo da idemo na nasa mesta. Nije pomagalo nista. Dedica se zadovoljno osmehuje a mi se sa rancevima vracamo na nase uske klupe. A tek kakvih likova u nasem vagonu, da se covek preplasi. A onda, jedan po jedan su krenuli da se vracaju i neki studenti, lokalci, jer je deda digao dzevu u celom vozu.
Besna sam. E nemoguce da nema nijednog mesta. Sedele smo oko 2h i bilo je jos praznih mesta. Sad cu da idemo od vagona do vagona i da pitam da svakog zaposlenog za mesto. U I klasi sam naletela na lika koji sprema krevete, kaze moram da se javim sefu. Ima 5 praznih mesta, nisu se pojavili na nekoj od prethodnih stanica.:)))))U prvom vagonu, iza posebnih vrata, oseca se miris jakih zacina. Kucam i ulazim unutra, oni onako veseli, sede oko velikog stola i jedu. Iz te prostorije se ulazi u manji kabinet. Tu je sef. Mi smo trazile II klasu, menjale smo kartu, receno nam je da je ok. Na kartama pise III, nismo gledale, nije ni vazno, hocemo da doplatimo da predjemo u II, rekao mi je Tao da 5 ljudi nije doslo, zapamtila sam i sedista. Stvar resena. Cak sam i izabrala mesta:) Idem po Jelenu, da uzmemo stvari i napokon se uvalimo u sedista bez bilo kakve bojazni. Dedici samo sto nije krenula para kroz usi kad nas je opet video..Osecam se tako zadovoljno:)
Oni sumnjivi likovi iz naseg prvobitnog vagona, su se setali celu noc, pa smo se toliko upetljale i obmotale rucke od ranceva oko ruku i nogu, da su mogli jedino u kompletu da nas pokupe.
Treba napraviti plan za Bangkok sutra. Menjamo smestaj, ici cemo u malo skuplji ali dosta mirniji, da se odmorimo.

Dan 5 : Dzungla i boks


Spremne cekamo kombi da dodje ispred guest house-a, i da krenemo putem dzungle, na jahanje slonova, bamboo rafting i obilazak lokalnih sela. Vozi nas neki klinja, jako je smesan sa zimskim rukavica na 32C. Zbog trake oko cela, nazvale smo ga Brus Li:)
Nakon sat vremena voznje stizemo. Prva stavka: jahanje slonova.
na slonu

slon& mi

 Po dvoje ljudi na jednog slona. Popele se stepenicama na neku kolibu i onda sa nje na slona. Sediste se nije izgledalo stabilno, u par trenutaka smo se drzali za sipke sa strane svom snagom. Slonski korak je slabilan, ne zanosi se mnogo, ali cesto surlom ume da duva pokazujuci na taj nacin da hoce da klopa. Nas je imao negde oko 60 god, ne znam koliko je bio tezak, ali znam da moze da pojede 150kg hrane u toku dana.
Tu smo upoznale par iz Holandije, po 19 god. Zavrsili srednju skolu pa resili da putuju pre odlaska na fakultet. Opet mi se vracaju misli iz Khao San Road-a! To bi ovako i trebalo da bude..Ne zelim da zvucim nezahvalno ali smo mi bili u stanju da prodjemo svet tako mladi, ko zna gde bismo sada bili. A ovako ispada jos da treba da budemo presrecni jer uopste imamo sansu da otputujemo negde van Evrope.
Vodopad. Netaknuta priroda, milina. S druge strane sve je opet poprilicno turisticki, pa vam tako u sred dzungle prodaju sladoled i kafu. Ovde je i pauza za kupanje. Kako samo iz Bangkoka krenule sa malo stvari, bez kupacih gaca, nismo mogle da se kupamo. Medjutim, cak i da smo ponele, voda je bila toliko hladna, da od toga ne bi bilo nista.
kroz dzunglu

Zao mi je sto nismo u mogucnosti da ostanemo da nocimo, ali su se ture sa nocenjem zavrsale tek sledeceg dana oko 18h, a mi smo imale voz u 17.30h. Ne mozemo da rizikujemo.
Bamboo rafting. Nesto novo. Nikada nisam isla na bilo kakav rafting, uvek je nesto drugo bilo prece. Za ovo se ne moze reci da je rafting u pravom smislu te reci, ali je bilo veoma simpaticno. Receno nam je da ponesemo presvlake, da cemo biti mokri. Iskreno, mislila sam da je sprdacina. Skroz smo bile mokre! :))

Ceo dan smo se cerile kao lude, pa smo u tom maniru i zavrsile vece. Vracajuci se prema sobi, dobili smo letak za thai boks...hmm..Hocemo na boks? Pogledom smo se razumele. Idemo! :)
Spremile se na brzinu i izletele, jer smo imale samo 45min do pocetka meca. Narucile pivce i sele da gledamo. 7 meceva, i naravno poslednji, glavni. Za svaki par smo birale favorita, hehhe i jbga nijednom nas favorit nije pobedio. Da li je moguce? Ne znam da li treba prosudjivati po fizickoj spremnosti i misicima, po licu ili sta vec, ali nam je procena vredna pokvarenom mleku:P Ipak, resile smo jos na pocetku da cemo se kladiti i ostale pri tome.
Kladimo se na Novozeladjanina, pa kako bude bice. Sam proces kladjenja je cudan. Nije da sam se kladila pa znam, ali sam mislila da to funkcionise po principu nasih kladionica. Javile smo momku sto nam je doneo pice, tako su nam rekli, ali smo morale da cekamo da se to obavi pred samu borbu..gde je?? gde je?? hocemo da se kladimo, ne znamo kome dajemo pare, hocemo dobiti neku potrvdu ili sta? Dolazi neki lik i daje nam isti iznos koji smo htele da ulozimo, i kaze ako pobedi njegov ide njemu, ako pobedi nas ostaje nama. Tako i bi. Dobileee smooo!!!!Popile smo po 3 mala piva, i napile se kao guzice!! Kakav divan, divan dan!!:)
Tajlandski boks


pobeda!!:)