Tuesday 26 November 2013

Dan 9: : Cekanje kao suvenir iz Kine (Shanghai Railway station)

Ne sme se vise odugovlaciti. Mora se ici na zeleznicku i kupiti  karte za Peking. Pre toga moramo da zamenimo novac. Obavezan pasos, i uvek menjati u banci a ne na menjacnicama, jer skoro u svakoj naplacuju 60 CNY za uslugu. Toga kod banke nema. Ali, u banci se ceka minimum ( podvucenim slovima MINIMUM) 30 min. Kurs se menja na svakih 10 sekundi J uzimaju sve podatke, skeniraju pasos i vizu, naziv, adresu i telefon hotela, vas broj telefona itd itd..Smaracina ali za 10$ vredi cekati.
Idemo na Shanghai Railway station. U Kini nista ne moze da ide normalnom ( da ne kazem ubrzanom procedurom), vec je sve komplikovano i svuda mora da se ceka. I danas smo izgubili 3 sata cekajuci! Karte se kupuju u zgradi do stanice, i sama nosi naziv Ticket Offices. Ljudi su namrgodjeni, vicu i deluju prilicno nadrkano ( ne izvinjavam se zbog izraza, jer u potpunosti opisuje ono sto zelim da kazem).
Ima 13 saltera, svi natpisi na elektronskoj tabli iznad su na kineskom, a govore gde koji voz ide, u koje vreme ili koliko je karta ( ovo nagadjam, jer nemam predstavu o cemu se radi).
Sacekali smo prvo na jednom salteru, u svakom ima od 6-12 ljudi i sporo se odvija. ----“Dobar dan, zelimo da znamo kada ima voz 19.og za Peking i koliko kostaju karte?”
-“ Nemamo jos za 19.ti ima samo do 18.og ali je ista cena 520 CNY”, rece.
I to je bilo to. Ljudi iza nas samo odgurali sa saltera. Zdravo, dovidjenja.
Mozda su ostali salteri preko drugih kompanija. Daj da proverimo. Opet, stani u red, sacekaj..”Dobar dan….kad ima voz i koliko kosta najjeftnija karta”
-“ 177 CNY, i mozete je kupiti od sutra u 5 ujutru” , pretpostavljam da je nakog toga rekla “ sledeci” , jer su nas opet gurnili i zauzeli salter.
Ok, ne odustajem. Idem na jos jedan salter. Jelena vec ludi od cele situacije i njihove neljubaznosti. A mi smo mislili da nam sistem ne valja. E pa ovako, sistem nam ne valjda ali je ovaj gori. Samo cu to reci. Stvari u zivotu su onakve kakvim ih zamislis. Za mene npr, je lako. Sve mozes ako hoces. I onda pocnes da radis na tome. Od toga kad bi ovo ili ono, nema vajde. Ako je neko dobar prema tebi, i sam ces se truditi da budes dobar. Slicno je sa sistemom. Problem je sto smo toliko izmuceni situacijama iz proslosti, da se vecina bori da izvuce maksimum tu gde radi, a ranije su se trudili da daju maksimum i takmicili ko ce bolje da uradi.To treba da vratimo! Otisla sam daleko, vracam se na dogadjaj sa stanice..

Ulazimo u turiskicku agenciju pored stanice gde prodaju avio karte. Devojka sa saltera nas gleda namrgodjeno i odgovara na kineskom. Ma…Idemo odavde…
Izasle smo na Lujiazul, metro linija 2, stanici i krenuli u setnju.  Sve sami tornjevi. Visoke zgrade za fotkanje i to je to. Oriental Pearl Tower, Jin Mao Tower, Shanghai World Financial Center, Ocean Aquarium. 
Pearl Tower

Na samo jednu stanicu odatle, nalazi se Nanjing East setacka zona, nesto tipa nase Knez Mihailove, samo duza. Ulica koja je stara vise od 100 godina, poznatija kao “ Prva poslovna ulica u Kini”. Izlazi tacno na People’s Square i odatle palimo za hostel.
Sangajski Knez
Ne mogu da kazem da Sangaj nije lep, malo smo vremena ovde. Ali, ima nesto u ovom gradu sto mi ne prija.Visoke savremene zgrade me nisu opcinile. Jedva cekam plazu!! Meni treba ili plaza ili divljina J Nesto tipa Guilin-a. Htela sam da vidim Sangaj, kazu da je to azijski Njujork. Ipak kapiram da nema nikakve veze sa Njujorkom.


U sobi vise nismo sami. Dosle su 2 devojke, Francuskinja i Engleskinja. Sa Francuskinjom smo procaskale malo, Engleskinja se nije ni javila niti predstavila. Usla je, i samo se popela na krevet iznad mog. Svi mi imamo svoje dane..Nocka.

No comments:

Post a Comment