Odusevljena sam u potpunosti! Kad se mnogo stvari desi, ne znam od cega da pocnem. I iskreno, mrzi me jako da pisem, ali opet znam da ce mi biti krivo, jer se stvari na ovakvim putovanjima, kada se cesto menjaju mesta i upoznaje se dosta ljudi, desavaju takvom brzinom, da je nemoguce popamtiti sve.
Sky Tree Tower, Sumida city hall & Asahi Beer Tower
Dan smo zapocele setnjom kraj Sumida reke sve do Senso-ji hrama, koji je najstariji u Tokiju.Oprobale smo svoju sudbinu uz pomoc japanskih stapica. Ubacite 100 jena, zatim zamislite zelju i prodrmate dobro metalnu kutiju u kojoj su stapici. Izvucete jedan i na osnovu slova koje nosi, nadjete fioku sa tim istim slovom i procitate kakav ce biti ishod te zelje. Moj je bio lose srece, a Jecin je bio najbolje. Zatim se papirici sa tzv. rezultatima kace na metalne resetke, kako bi se lose sudbine promenile a dobre ispunile. Simpaticna stvar :)
Senso-ji Temple ispred hrama
sa decicom kod Asakusa hrama
u nasem stilu
Napomena: pare se ne mogu zameniti svuda i u bilo koje vreme! Postoje tacno mesta, tipa turisticnih centara ili mesta koja su obelezena znakom Western Union-a, gde se moze menjati novac. Iz naseg iskustva se moze reci da je najpovoljniji kurs bio na aerodromu, sto generalno nije slucaj.
U turistickom centru su nam prisli, podelili brosure i mape i pitali odakle dolazimo, posto vode evidenciju. Ostali su otvorenih usta kada smo rekli da smo iz Srbije. Krenuli smo da se smeskamo i caskamo i saznali da je profesorka engleskog, jednoj od zenica koje rade tu, iz Hrvatske. Pitale su da li je Beograd gl. grad i rekle kako bi volele da ga posete. I da su mislile tako i da nisu, mi smo se osecale sjajno!
Ovde na svakom koraku mozete probati sladolede sa cudnim ukusima tipa : zelenog caja, raznoraznih vrsta pasulja i nesvakidasnjeg voca. Kostaju izmedju 2,5-3,5$. Prodaju se slatkisi od pirinca, sojinog brasna itd..Ponegde imaju i degustaciju,i onda tacno znate sta kupujete ili prosto probate parcence i nastavite dalje.
Setnju smo nastavile ka Ueno parku. U medjuvremenu smo naletele na veliku pijacu ispred koje se nalazio centar za igrice. Idemoooo!! Spejs satlovi, puske, pistolji, automati sa igrackama, foto saloni lepote i jos sto djakonija..Osetila sam se kao dete. Resile smo da oprobamo jednu od tih naprava sa slikanjem i prethodno pogledale kako su dve Japanke to radile..Jupiii!!Usle u kabinu, prvo slikanje..Imate raznorazne poze, pokazuju vam slike i treba tako da se namestite ili sta. Obavestenje na engleskom stoji samo kad treba da stanete na zelenu traku i belu traku. Zatim prelazite u sledecu sobu, gde kompjuterski birate pozadinu, jacinu sminke i dodajete komentare. Ono na sta nismo obratile paznju dok smo gledale devojcice kako to rade, jeste da je sve na JAPANSKOM! Tako da su nase kombinacije birane nasumice. Nesto smo provalile, ali vecinu toga ne :)
Izlazimo iz te sobe u sledeci deo, gde izbacuju male fotografije i vidu kolaza svega sto ste napravili.
devojke koje su nas spasile |
i rezultat je tu |
prevozno sredstvo po ribnjaku |
Ne mogu ni da zamislim kako ovo izgleda u prolece kada je sve prekriveno tresnjinim cvetovima. Vec sada mi se cini da je ovo grad u kome bih mogla ziveti, iako je rano za takav sud, ali je definitno mesto na koje moram da se vratim, i to bas u prolece.
Kako se ne moze sve zapisati, ovim cu zavrsiti danasnji dan.
Sutra se ustaje u 4h ujutru, sto znaci da imam malo vise od 4h za spavanje.
Ueno park
No comments:
Post a Comment