Tuesday 4 March 2014

Dan 53: Kuta

Tes je trebala da organizuje neke stvari vezane za rodjendan njene sestre, pa smo Roel i ja resili da odemo do Kute.
Hvala nebesima sto nisam ostala bila tamo vise od jednog popodneva. Blago receno, ono je uzas! Plaza je uzasna, voda prljava, ko nije surfer nema sta tamo da trazi ( a postoji toliko boljih mesta za surfovanje.)
Kazu da nocni provod nije los, ali kapiram da je za dvadesetogodisnjake. Isto vazi i za Legian. Da ne bude da je sve tako grozno, prednost je ta sto su klopa i masaze jeftinije, pa smo se nas dvoje castili lepim ruckom i dobrom masazom sa vrucim kamenjem.
Napomena: U Kuti posebno treba voditi racuna gde menjati novac. Osim zvanicnih menjacnica, skoro svaka druga prodavnica nudi te usluge i kurs je znatno povoljniji. Evo mog iskustva: Naravno da sam zelela da zamenim po najboljem mogucem kursu.
-Dobar dan. Koliko racunate americki dolar? ( uvek je pametnije pitati)
- Koliko zelite da zamenite?
-Koliko racunate americki dolar?
- 11.850 rupija
- Ok, zelim da zamenim 200 dolara
Izracunasmo da je to .2370.000.rupija, pise da nema provije.
-Imamo samo jedan problem, a to je da nemamo krupnih novcanica, vec samo po 20.000rupija
-Nema veze.
Odvajali smo sve po 100.000. Roel me pazljivo gledao sta radim. Odjednom covek iz menjacnice poce da vice: “daj 30.000, daj 30.000..U tzv. menjacnici ih je bilo dvoje, I nas je bilo dvoje.
Dolare mu nisam dala, uzeo je da pogleda, pa je pitao da li imam novije?? ( moji sui z 2006, a ovi iz 1996 su nevazeci). Pogledah kad mi je vratio dolare, i stavih ih u torbicu. Nastavi da broji. Kako su bile sve gomile od po 100.000,hteli smo da sakupimo da bude po milion, da bude lakse. Sakupismo prvi milion na gomilu, krecemo da brojimo drugi. Izbrojasmo, stavismo sve na gomilu, spremio mi 400.000 u novcanicama po 50.000 ( odjednom je to imao).
Uzela sam da prebrojim jos jednom, i izbrojah 1.040.000 rupija. Ni meni ni Roel-u nije bilo jasno kako, po njihovim reakcijama se vidi da nisu ocekivali ponovno brojanje jer smo sve lepo slagali. Pogledala sam ih i rekla da ne zelim da menjam. Okrenuli smo se i otisli. U bukvalno svakoj radnji, koja je imala bolji kurs, bila je ista prica, isti nacin brojanja, jer sam videla kako rade sa ostalim turistima. Par ljudi koji su menjali dok sam pitala, sam upozorila i na kraju sam promenila u banci, da ne moram da razmisljam.
Vece smo proveli u nasem lokalnom restoranu u Sanuru. Oprostajno vece sa Roel-om, uz snazne pljuskove i Smirnoff ice.

No comments:

Post a Comment